Print

70 godina postojanja i rada Udruženja slijepih u Sarajevu

Kontinuiran i organizovan rad za ravnopravnost, jednake mogućnosti i afirmaciju slijepog čovjeka

Do završetka Drugog svjetskog rata na području Bosne i Hercegovine nije bilo organizovanog rada na socijalnoj i drugoj zaštiti slijepih osoba. Država, sama po sebi , nije imala interes da ovoj kategoriji građana posvećuje bilo kakvu pažnju , a slijepe osobe nisu imale organizovan nastup da bi mogle izvršiti pritisak na državu, u cilju poboljšanja svog položaja u društvu.

Uslijed ratnih djejstava u drugom svjetskomratu i zaostalog ratnog materijala, broj slijepihosoba se znatno povećao, a samim tim i njihov položaj je postao teži. Zato se imperativno nametnula potreba za njihovoorganizovano djelovanje.

Grupaslijepih entuzijasta16. avgusta 1947. godine osniva Udruženje slijepih za Bosnu i Hercegovinu. Prvi zadatak ovog udruženjabio je da evidentiraslijepe osobe u Bosni i Hercegovini, a potom da formira područna udruženja slijepih.

Prvopodručno udruženje slijepih osnovano je u Sarajevu,

sredinomaprila 1948. godine. Od osnivanja do danas Udruženje je mijenjalo nazive i područje u kome je djelovalo , zavisno od društveno-političkihodnosa i zakonskih propisa , ali uvijek sa istimciljem , da kod nadležnih državnih institucija zagovara da se slijepoj osobi obezbijedi život dostojan čovjeka .

U početku je tridesetak osnivačaUdruženja postavilo ciljeve i zadatke Udruzenja koji se ni do danas nisu bitno promijenili , a neki od njih su:

- Stalno insistiranje kod nadležnih državnih organa da se slijepima obezbijede što povoljniji uslovi za odgoj, obrazovanje, rehabilitaciju i zapošljavanje, čime se postiže da slijepa osoba živi od svoga rada i postane koristan član društvene zajednice;

- da se slijepim osobama , pod što povoljinijim uslovima, omogući nabavka i korištenje raznih pomagala kojima se bar djelimično, nadomješta izgubljeni ili teže oštećeni vid;

- da se slijepima omogući da na adekvatan način mogu koristiti literaturu, dolaziti do informacija, baviti se šahom, sportom i rekreacijom, u cilju vlastitog potvrđivanja;

- da im se kroz zakonske i druge propise , obezbijede prava i olakšice koje će ih , bar u nekoj mjeri, izjednačavati sa ostalim građanima.

U prvim godinama svog postojanja Udruženje se susretalo sa mnogim problemima kao što su: nedostatak finansijskih sredstava, prostora za rad, obrazovanih aktivista i sl.

Ipak, jedan od najtežih problema bile su razne predrasude o slijepom čovjeku, koje , nažalost i pored upornog i dugotrajnog rada, nisu ni do danas potpuno prevaziđene.

Uprkos navedenim i drugim problemima Organizacija slijepih u Sarajevu je stalno jačala i postajala bitan i nezaobilazan faktor urješavanju raznih problema sa kojima se slijepa osoba svakodnevno susreće.

Među prvim akcijama novoformiranog Udruženja bile su:

- evidentiranje slijepih osoba;

- osnivanje kulturno - umjetničke sekcije i šahovskog kluba.

U skladu sa osnovnim ciljem , da se slijepa osoba učini što samostalnijom , počeo je rad na radnom osposobljavanju i zapošljavanju slijepih u specijalnim i integrisanim uslovima.

Broj slijepih u specijalnim i redovnim školama, a i na fakultetima, stalno se povećavao što je omogoćavalo njihovo zapošljavanje i uključivanje u društvo.

Uprkosbrojnim preprekama, zahvaljujući najviše radu Udruženja, broj zaposlenih slijepih osoba u Sarajevu stalno se povećavao, tako da je osamdesetih godinabilo zaposleno preko dvije stotine i to najviše u otvorenoj privredi.

Udruženje je svojom aktivnošću obezbijedilo da dobar broj slijepih osoba riješi stambeno pitanje.

Krajemšezdesetih godina Udruženje je uselilo u potpuno nove poslovne prostorije površine 169 m2. To je omogućilo znatno bolji i efikasniji rad Udruženja i povećalo aktivnosti njegovih članova. Proširen je rad muzičke sekcije, a šahovski klub je postizao sve bolje rezultate . Na tim tradicijama osamdesetih godina osnovano je i Sportsko društvo slijepih koje i sada uspješno radi i djeluje.

Obezbjeđivanje tiflotehničkih pomagalakontinuiran je problem Udruženja jer ni ranije,a ni sada, slijepe osobe, od drzave, ne mogu dobiti ni najosnovnija pomagala, koja su im neophodna u svakodnevnom životu.

Shavatajući značaj informisanja svojih članova, Gradska organizacija slijepih i slabovidnih Sarajevo pokrenula je 1990. godine časopis, na audio kasetama pod nazivom "Zvučne novine", koji i danas redovno izlazi, uz finansijsku podršku Grada Sarajeva.

Da je Organizacija slijepih u Sarajevu uspješno radila najbolje svjedoče mnoga društvena priznanja koja su joj dodjeljena , među kojima istićemo: Orden zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom i Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva. Ovdje treba istaći i činjenicu da je veliki broj naših članova za aktivnost u Organizaciji također dobio visoka društvena priznanja.

Nesumnjivo uspješan rad i postignute rezultate Udruženja , nažalost, prekinuo je rat 1992. – 1995. godina i preusmjerio njegovo djelovanje u sasvim drugom pravcu. U skoro nemogućim uslovima mali broj aktivista i zaposlenih radnika organizovali su rad Udruženja u ratnim uslovima. Prvenstveni cilj tada je bio da se slijepim osobama, koje su ostale u Gradu, obezbijede , bar najminimalniji uslovi za preživljavanje.

Preko humanitarnih organizacija obezbjeđivane su značajne količine razne humanitarne pomoći koja je pod veoma teškim uslovima dostavljana do naših članova, uz veliki rizik za život onih koji su to činili.

Sredinom 1993. godine pokrenute su akcije u nekim evropskim zemljama ,s ciljem da se pored redovne humanitarne pomoći, pokušaju obezbijediti neka najosnovnija pomagala za slijepe. Prva pomagala su stigla od naših slijepih prijatelja iz Marburga / Savezna republika Njemačka/, a potom iz Italije i Švedske, te su se tako stvorile minimalne pretpostavke za rad sa slijepima, posebno onim, koji su izgubili vid u toku rata i onima koje je rat prekinuo u školovanju.

U ratnim uvjetima, dok su se gradjani Sarajeva borili za puko prezivljavanje, organizovani su kursevi za opismenjavanje na Brajevom pismu, obuka orijentacije u prostoru, pružana pomoć u organizaciji nastave za slijepu djecu, koja je organizovana u sklonistima ili njihovim kućama.

Krajem 1993. godine izvršena je kompletna sanacija poslovnih prostorija i Kluba slijepih, oštećenih od granatiranja, koji su bili neupotrebljivi. Opravku je finansirao "Refugee trust" iz Irske.

Završetkom ratapred ovim Udruženjem ponovo su se našli isti oni problemi koje je imalo i prije 70 godina . Skoro potpuna nezaposlenost naših članova, stalna erozija ranije stečenih prava, nedostatak finansijskih sredstava za rad Udruženja i sl.

Saradnja sa Savezom slijepih Štokholm, Savezom slijepih Švedske i SHIA iz Švedske , koja je uspostavljena odmah po završetku rata i koja još traje, dala je ogromne rezultate.

Zahvaljujući podršci prijatelja iz Švedske Udruženje je bitno promijenilo koncept svog rada i djelovanja. Kroz ovu podršku bitno su ojačani materijalni , organizacioni i personalni kapaciteti Udruženja. Dograđen je novi sprat na poslovnim prostorijama Udruženja, izvršena adaptacija prostora koji je ranije korišten, urađen i opremljen tonski studio, opremljena štamparija za Brajevo pismo i uvećani tisak, opremljen kompjuterski centar, razvijen je novi sistem rehabilitacije slijepih osoba, a značajna podrška pružena je i u raznim tiflotehničkim i drugim pomagalima. Sada veliki broj slijepih osoba koristi Brajevo pismo, radi na kompjuterima, kreće se uz korištenje bijelog štapa i služi se engleskim jezikom. U Udruzenju su pripremljeni razni priručnici ,uputstva, udzbenici i brosure i u pristupačnim formatima ( Brajevo pismo, zvučni zapisi i sl.) ustupljeni slijepimosobama na korištenje.

Kroz razne oblikeedukacije prošlo je skorosvo aktivno članstvo, što kao rezultat ima većuvidljivost slijepih osoba ipovećanu socijalnu inkluziju. Udruženje je postalo bitan kohezioni faktor u pokretu osoba sa invaliditetom u BiH i ima dobru saradnju sa organizacijama osoba sa invaliditetom , kao i sa drugim nevladinimorganizacijama.

Uz podrsku MyRighta i Saveza slijepihSvedske (SRF) Udruženje je stečena znanja i iskustva nesebično širilo i na druga udruženja slijepih u Federaciji BiH. U mnogim udruženjima slijepih , u posljednjih nekoliko godina, organizovanisu razni oblici edukacija, te pružani i drugi oblici podrške , s ciljem jačanja udruženja slijepih , a samim tim i pokreta osoba sa invaliditetom u BiH.

Svojim radom i djelovanjem, a u partnerstvu sa vladinim institucijama , Udruženje je bilo nezaobilazan faktor u kreiranju zakona, politika i strategija , koje su se direktno ili indirektno odnosile na oblastinvalidnosti i ljudskih prava. Ostvarena je saradnja sa mnogimdržavnim institucijama , na svim nivoima, a posebnoističemo podršku dobijenu od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo , Ministarstva za saobraćaj Kantona Sarajevo, Grada Sarajeva, Općine Centar i Federalnog ministarstva zarad i socijalnu politiku.

Bez obzira na postignuterezultate, ovo Udruženje i njegovi članovi i dalje se suočavaju sa velikim problemima i izazovima, koje u budućnosti moraju rješavati na organizovannačin, a neki od njih su: obezbjeđivanjesavremenih tiflotehničkih i drugihpomagala, rješavanje pitanja obrazovanja i rehabilitacije, stvaranje uslova zazapošljavanje slijepih osoba, obezbjeđivanje informacija u pristupačnim formatima,podrška u lokalnoj zajednici uključujućii stanovanje, kao i rješavanje finansiranja rada i djelovanja Udruženja.

Svjesniobjektivnih poteškoća sa kojima se naša država i društvo i danas susreću , ne možemo očekivati da se preko noći stanje bitno promijeni . Ipak ,s pravom očekujemo da se, pri donošenju zakona i drugih propisa ,vodi računa o našim poteškoćama, te da se stvore formalne i materijalne pretpostavke za naš budući rad i djelovanje. Uvjereni smo da će se pri definisanju socijalne politike i stavaranju društva jednakih mogućnosti , poštovati rješenja koja se primjenjuju u e vropskim zemljama, kao i obaveze iz Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom , koju je BiH ratifikovala, te da će se ugraditi u naše zakone i druge propise.

Udruženje slijepih će kao i do sada činiti sve što je u njegovoj moći da u saradnji sa vladinim i nevladinim institucijama gradi društvo jednakih mogućnosti, u kome će se poštovati ljudska prava i lično dostojanstvo.

Hvala vam na pažnji!