S Brajevim pismom kroz život

Tehnologija je divna stvar. Ali tehnologija nas u kritičnom trenutku može izdati: Brajevo pismo nikad!

Prve tačkice na Brajevom pismu ispisao sam na teškoj metalnoj tabli, možda sličnoj onoj na kojoj je prve riječi ispisao sam Louis Braille... Međutim, ubrzo smo kao prvačići prešli na Brajeve pisaće mašine i sve što ću napisati u naredne dvije decenije školovanja biće na pisaćoj mašini – od prvog razreda osnovne škole pa do završetka postdiplomskog studija.

Na jednu stranu pisanje; na drugu čitanje. Prva knjiga do koje sam došao bio je „Morski vuk" Jacka Londona, jedna prava pravcata kupusara. Bilo je to na kraju prvog osnovne. Već u drugom u školskoj biblioteci uzeo sam knjigu „Veli Jože" Vladimira Nazora. Nije bitno što ništa nisam razumio, bilo je bitno da čitam. Na žalost, nije bilo puno toga za čitanje: i danas se sjećam da je školska biblioteka brojala 104 naslova – priča za djecu, zbirki pjesama ali i udžbenike od prvog do osmog. Ni tih udžbenika nije bilo nešto puno. Sjećam se da sam već do prvog polugodišta četvrtog razreda pročitao bukvalno sve uključujući i najobimnije djelo, biografiju Josipa Broza Tita koja je imala valjda 18 svezaka. Dok su druga djeca igrala lopte ili se zanimala nečim drugim, ja sam čitao i čitao. Nije mi bio dovoljan dan. Pisao sam po časopisima o tome, znao bih noću pod jorganom čitati Brajevu knjigu pažljivo vodeći računa da me ne otkrije dežurni vaspitač.

U srednjoj školi, na fakultetu i na postdiplomskom studiju morao sam voditi bilješke jer jednostavno nikakvih udžbenika nije bilo.

Kao prvi diplomirani slijepi žurnalist u bivšoj Jugoslaviji počeo sam sarađivati na radiju. i, naravno, nezaobilazno je bilo Brajevo pismo. Čitao sam svoje tekstove sam, već od druge emisije u kojoj sam imao svoju rubriku. Nikad nisam bio zadovoljan svojim čitanjem i svojim glasom: uvijek sam znao da može mnogo bolje. Valjalo je prevariti i mikrofon koji „čuje" kako vučete prste po papiru.

Onda je u mom životu došao zaokret kao i u životima pripadnika starijih generacija. Počeo je rat. Prvo sam bio izbjeglica a kasnije sam počeo raditi opet ono jedino što sam znao, kao novinar. Više nije bilo moje Brajeve pisaće mašine, srećom neko mi je poklonio (kao humanitarnu pomoć) Brajevu tablicu s četiri retka i šilo. E upravo tom tablicom i tim šilom narednih godina prehranjivao sam sebe i suprugu a značajno finansijski pomagao i članove porodice.

Ta minijaturna Brajeva tablica pouzdanija je od svakog computera. Na običnom malo debljem komadiću papira možete napraviti bilješku kao što to rade ljudi koji vide koristeći olovku i papir. U mom poslu je to neobično važno jer, naprimjer, u živom reporterskom javljanju morate zapisati neki detalj za koji vam se ni slučajno ne smije desiti da ga zaboravite!!!

Radeći kao autor brojnih emisija „uživo" uvijek sam pred gostima demonstrirao čitanje Brajevog pisma. Na početku emisije obavezno bih pročitao uvodni prilog, katkad i po nekoliko minuta. To bi goste redovno impresioniralo. Time sam postigao da me niko od gostiju nikad više ne zaboravi. Čak i ako dužeg uvoda nema, preda mnom je podsjetnik na Brajevom pismu; napisanih pitanja se obično ne pridržavam ali na goste sama činjenica da se služim pismom o kome, po pravilu, ne zna ništa ostavi dubok utisak.

U prilici sam da u novije vrijeme objašnjavam zdravstvenim radnicima koja je ogromna korist od uputstva na Brajevom pismu na kutijicama s lijekovima. Na svom tragičnom iskustvu u to sam se najbolje uvjerio.

Tokom posjete jednom francuskom super-marketu slučajno sam na polici s kafom napipao ambalažu s Brajevom oznakom. To je ono o čemu maštam: da jednog dana svi artikli, ne samo lijekovi, budu obilježeni Brajevim oznakama. Svi koji vam kažu da bi to poskupilo proizvod ... ili bezočno lažu ili ne znaju o čemu govore!

Ne, nije odgovornost na njima! Odgovornost je na nama! Samo ako smo dovoljno ubjedljivi da je Brajevo pismo za nas isto ono što je olovka i papir za čovjeka normalnog vida, tek tada za nas i za Brajevo pismo ima nade.

                                                                                                                      Željko Bajić

Sarajevo, 25. Juna 2019.